Kuća Windsora

Kada su pripremali krunisanje, onda su iz Londonske Kule donijeli sve rekvizite: krunu, ogrtače, nakit, kraljevsko žezlo i kuglu... Svi su oni prenoćili u prostoriji poznatoj kao "Jeruzalemska odaja" Westminsterskog dvorca. Ista ona soba u kojoj se prevodila Biblija u doba kralja Jamesa Prvog, pod dirigentskom palicom Francis Bacona.
Samo, ovaj put, datum je: drugi juni 1953.

Zvanična verzija kaže da je riječ o monarhu samo simbolične moći. Njena uloga je proceduralna; bez stvarnih političkih prerogativa. Formalno je bogata, ali većina njenog posjeda pripada državi. I tako dalje, i tako dalje. Monarhija je tu samo kao podsjećanje na historijske dane kada je Britanija vladala svijetom.

Kuća Windsora je toliko bogata da je gotovo nemoguće opisati šta sve imaju. Njena titula "najbogatije žene na svijetu" nije dovoljna da iskaže riječima priču. Zemlje, dvorci, kuće i apartmani, umjetnička blaga i dragulji. Neki od njih joj pripadaju direktno, a neki su formalno u vlasništvu države. To joj omogućava da ih može poklanjati ili prenositi na naredna koljena bez plačanja poreza.
Ona ima preko 300 (tri stotine!) rezidencija. Tu su dvorci i palače, kao: Buckinghamska palača, Windsorski dvorac, Kensingtonska palača (u kojoj je princeza Diana živjela), palača St. James (baza princa Charlesa), edinburgski Holyrood House, dvorac Balmoral u Škotskoj... Ona je vlasnik imanja Duchy of Lancaster koje se proteže na 40.000 hektara ogromne vrijednosti. Sin Charles upravlja sa 44.000 hektara Duchy of Cornwall. Parlament je 1988. dozvolio da se neki od ovih prvorazrednih terena mogu prodavati.
Simbol za dijamant je nesumnjivo Koh-i-noor dijamant, kojega je kraljica Viktorija dobila 1851. kada je (engleska) Istočnoindijska Kompanija porazila pandžabskog maharadžu. Naši englesko-južnoafrički poznanici Cecil Rhodes i Alfred Milner nisu htjeli zaostati pa su poklonili tadašnjem suverenu ogromni dijamant Kullinen...
Najmanje 7000 umjetničkih slika i preko 20000 crteža starih majstora su u vlasništvu Kraljevskog Trusta kojeg Ona kontrolira. U Njenom osobnom vlasništvu je ogromna kolekcija koja direktno ide Njenim nasljednicima.
Zapravo, niko i ne zna šta sve Ona posjeduje. Parlamentu je zabranjeno i diskutirati o Njenom privatnom vlasništvu. Na taj način Ona može nesmetano obavljati transakcije.
A Njen portfolio je kolosalnih razmjera. Investicije su globalnog karaktera. A Ona je u poziciji da ima privilegirane informacije koje joj omogućavaju da investira gdje je profitabilno. Dnevno joj podnose izvještaje obavještajne službe. Nemojmo sumnjati da Ona tu šansu ne koristi.
Godine 1977. Bank of England je kreirala kompaniju Bank of England Nominees (BOEN) kojoj je zadaća bila da investira za Njene interese. Kuća Windsora je osobito imala profitabilnu vezu sa gradom Londonom u poslednjih 200 godina. Vodeći bankari i financijski magnati (među kojima i Rothschildi) sa evropske i američke strane (Morgan, Harriman) savjetovali su Nju i Njene prethodnike gdje ulagati i šta kupovati.
Analitičari (Philip Beresford: "Book of the British Rich&quot tvrde da Ona ima kapitalne investicije u džinovskim korporacijama poput: Rio Tinto (najveća rudarska kompanija na svijetu), Royal Dutch Shell (najveća evropska korporacija), ICI, British Petroleum, General Electric...
Interesantna je priča koja je ostala zabilježena u analima američkog Senata. Naime, senatov Komitet za vanjske poslove je 1976, pod predsjedanjem Frank Churcha, razotkrio aferu sa Rio Tintom koji je formirao kartel 1971. sa namjerom da fiksira cijenu urana. (Prisjetimo se, doba je uoči naftnih skokova, nuklearne centrale su u zamahu, uran postaje vitalan energetski materijal.)
Rio Tinto, preko svoje kompanije Mary Kathleen Uranium of Australia, ohrabruje australijske domoroce - Aboridžane da okupiraju zemljišta bogata uranom i da se prestane sa proizvodnjom. Na taj način cijena uranu skače i Rio Tinto profitira. Nedostatak urana je izazvao pometnju u nekim drugim kompanijama, kao u američkom Westinghouseu, koji je zatražio sudsku akciju protiv Rio Tinta. U Britaniji su se oglušili na sudski poziv nakon što je Dom Lordova (pod Njenom kontrolom) odbacio mogučnost suđenja na britanskom tlu. Westinghouse je pokušao sa tužbom na Australijskom kopnu. Tadašnji premijer, Gough Whitlam, bio je blagonaklon prema američkom zahtjevu. Kad, odjednom, australskog premijera smjenjuje guverner kojeg je Ona postavila! Guverner je bio Sir John Kerr; nova australijska vlada smjenjuje staru, i među prvim odlukama je ona o ne-nadležnosti suda u slučaju sa uranom.
I kaže se da Ona nema političke moći? A pogotovo da je nema u nekadašnjim kolonijama?
Naravno, dio bajkice je uvjeriti ljude da Ona nema moći. Ali kada dođe do nevolje, onda se otkrije da Ona ima itekakvih političkih poluga.
(Usput, John Kerr je bio visoki britanski obavještajni oficir. Ona ga je postavila za člana Kraljevskog Viktorijanskog Reda za učinjene zasluge. Kasnije je pod čudnim okolnostima stradao. Prema knjizi Peter Jonesa: "The Obedience of Australia”, 1995, ubijen je da ne bi odao istinu o slučaju premijera Whitlama.)
Naravno, Ona ima masivne investicije u Americi, koje se protežu još iz doba kraljice Elizabete Prve i Jamesa Prvog (djelovanje Virginia Company). Ono što procuri u javnost kaže da Ona:
- posjeduje najveću svjetsku plantažu u Mississippiju, "Delta and Pine Co." (prema Kongresnom izvještaju, 1966);
- ima u vlasništvu većinu nekretnina grada New Yorka, na primjer Teatarski Distrikt, 42 Ulica... (Izvor: “New Yorker Magazine”)...

(Ponovo David Icke: "The Biggest Secret&quot
"...Ona predsjeda i rukovodi sastancima svog Tajnog Savjeta (Privy Council). Članovi su prinčevi Philip i Charles, nadbiskub od Kanterburija i predsjednik vlade. Devet službenih sastanaka se održava godišnje. Vladini ministri joj podnose izvještaj o mjerama koje kane preuzeti... tražeći Njeno odobrenje. Ovo je Tajni/Privatni Savjet i sastoji se od najužeg kruga političara i plemstva... Oni stoje poklonjeni, u redu, čekajući da se rukuju s Njom. Oni se zaklinju da će se sve odluke držati u tajnosti..."
"... Još jedno vozilo Windsora za globalnu manipulaciju su Agenti Krune. Organizacija je osnovana 1833. da vodi dnevne poslove za Imperiju. Bankarske, administrativne i nabavljačke poslove... I danas su jako aktivni: vode carinske poslove za Mozambik, njihova kompanija Europe SA rukovodi ekonomskom rekonstrukcijom Bosne... snabdjevaju mirovne trupe UN-a u Angoli i Bosni... Što je više ratova i konflikata, to je više novca za agente Krune..."
Lista Njenih veza i utjecaja na korporacije, banke, masonske organizacije i sl. nema kraja.
Dokaza da Ona stoji iznad i izvan zakona, britanskih i stranih, je mnogo.
Prisjećam se, na polaganju zakletve za američko državljanstvo, tražili su da se odreknemo bilo koje druge zemlje i suverena. I ne samo to. Amerikanci ne mogu primati titule od strane drugih država bez dozvole Kongresa.
Ipak... Lista onih koji su primili Njenu zahvalnost za pokazani doprinos, je reprezentativna:
- Henry Kissinger, Zapovjedni Vitez reda St. Michael i St. George- Brent Scowcroft (Kissingerov i kasnije Bushov proteže), Počasni Vitez Britanskog Carstva
- George Bush, počasni Vitez Velikog Križa reda Pročišćenja
- Ronald Reagan, ista titula kao i Bush
(Zvuči bizarno, zar ne? "Red pročišćenja"?! Idući unatrag u historiju, może sa naći objašnjenje da su masonski vitezovi bili okupani, "pročišćeni" prije odlučujućih krvavih bitaka.)
- generali Norman Schwarzkopf i Colin Powell, financijski magnat Paul Mellon dobili su titulu počasnog Viteza britanskog Imperija...

Do svoje dvadeset šeste godine bila je Elizabeth Alexandra Mary Windsor.
Nakon toga: kraljica Elizabeta Druga. "Popularna i omiljena".

SEMIR OSMANAGIĆ